SRBIJA INFOSRBIJAINFO

Karlo Roveli: Svetska naoružavanja nas vode prema poslednjoj katastrofi

Teorijski fizičar upozorava da savremenim liderima nedostaje razboritos koju su Kennedy i Hruščov pokazali tokom Kubanske krize

Objavljeno: Izmenjeno: 1 min čitanja
SrbijaSRBIJA INFO

Jedan od najznačajnijih savremenih teorijskih fizičara Karlo Roveli, poznat po knjigama o vremenu i prirodi stvarnosti, izjavljuje da su vode prema mogućnosti nuklearne katastrofe. U novoj knjizi "85 sekundi do ponoći" Roveli argumentuje da globalna opasnost potičem ne samo od nuke oružja već i od nedostatka razboritos kod današnjih država koje vode nasljeđivanje.

Karlo Roveli upozorava da se čovečanstvo ponovno aproximira nuklearnoj katastrofi kroz novi materijal u kojem koristi simboliku Sata sudnjeg dana, koji pokazuje da je čovečanstvo bliže ponoći nego bilo kada. According to Roveli, the "85 seconds to midnight" designation reflects a scientific assessment of humanity's distance from global catastrophe.

Roveli, svrstan u najuticajnije svetske misliocce prema časopisu Forein polisi, naglašava da je Problem dublji nego samo postojanje nuklearnog oružja. "Plašim se da danjas malo ljudi ima kontrolu," rekao je u razgovoru za RTS, ukazujući na nedostatak sposobnosti savremenih vođa da se povuku iz opasnih situacija.

Tokom Hladnog rata, prema Roveliju, predsednici Džon Kenedi i Nikita Hruščov su pokazali spremu da se povuku sa ivice globalnog sukoba. Oba su bila svesna da u nuklearnom konfliktu nema pobednika. Kubanska raketna kriza 1962. godine poslužila je kao primer kako su Hruščov i Kenedi razumeli opasnost: Sovjetski Savez je uklonio rakete sa Kube, Sjedinjene Države su povukle rakete iz Turske i Italije, a obe strane su »nečega se odrekle« kako bi zaštitile čovečanstvo.

Iako je Roveli podržava taj primer, ne idealizuje hladnoratovske lidere. Njegov stav je da su bili sposobni da naprafe korak unazad u presudnom trenutku, što savremeni političari često nisu. Nhiều danasnji líderi su, prema njega, zarobljeni kratkoročnim potrebama kao što su ponovno biranje na vlast ili održavanje podrške elita. "Više se plaše gubitka vlasti nego posledica odluka koje donose," kaže Roveli.

Roveli ističe da je opasnost pojačana logikom straha koju koriste sve strane: Rusija se plazi širenja NATO-a, evropske države Rusije, SAD ekspanzije Kine, Kina američkog pritiskom. Svaka strana predstavlja svoje naoružavanje kao odbranu dok naoruzavanje drugoga vidi kao pripremu za napad. Ova dinamika, prema njega, ne smanjuje već umnoži opasnost.

"Pitanje nije kako razlikovati istiniti strach od lažnog," objašnjava Roveli. "Pitanje je kako da pronađemo izlaz. Poenta nije postati jači od drugoga, već sesti sa njim, naći kompromis i nečega se odreći. Svi moraju nečega da se odreknu."

Nova promenljiva u ovoj opasnoj dinamici je veštačka inteligencija. Rimska deklaracija, koju su 23. jula usvojili učesnici Globalne skupštine nobelajaca, zahteva da automatizirani sistemi nikada ne donose konačnu odluku o lansiranju nuklearnog oružja i poziva na međunarodni sporazum koji bi očuvao smislenu ljudsku kontrolu. Roveli podržava taj zahtev, ali upozorava na apsurdnost situacije u kojoj se nalaze države: ako jedna nuklearna sila ne uvede AI u svoje sisteme, može se naći u slabijoj poziciji od onih koje to učine; ako ga uvede, povećava rizik od greške, lažne uzbune ili nepredvidivog ponašanja koje brže dovode do katastrofe.

"Ako ne koriste veštačku inteligenciju u upravljanju nuklearnim arsena, mogu se naći u slabijoj poziciji od onih koji je koriste. Ako je koriste, povećavaju mogućnost da sistem automatski izazove nuklearnu katastrofu. To je situacija u kojoj se može samo izgubiti," kaže Roveli.

Jedino rešenje, prema njega, nije savršenija mašina već dogovor između ljudi da određene granice neće preći. Roveli je kao mladić u Italiji odbio vojnu službu i zatvoren je zbog toga, u zemlji gde je sećanje na fašizam bilo i dalje živo. Danasa ga zabrinjavaju povratak jezika kojim se društva pripremaju za sukob: govori se o žrtvi, spremnosti, neprijatelju i potrebi da nove generacije prevaziđu ''navodnu odbojnost prema ratu."

"Nadanje se da će mladi preuzeti odgovornost," rekao je Roveli, "da će videti šta oko njih nije u redu i reagovati. Mnogo toga danassa nije dobro, ali najgore je to što marširamo prema ratu."

Njegov stav nije optimističan ali nije ni poziv na rezignaciju. Ako je strach sposoban da pokrene naoružavanje, onda razumevanje straha druge strane može biti početak njegove zaustavljanja. Ako su Kennedy i Hruščov mogli da ustuknu dok je svet stajao na ivici, kompromis nije dokaz politicke slabosti nego sposobnosti da se čovečanstvo zaštiti.

Podeli:

Izvor: RTS — Vesti

Uočili ste grešku ili netačnost? Pošaljite zahtev za ispravku.

Automatizovano pripremljeno na osnovu navedenih izvora, uz uređivačku proveru. Metodologija.

Povezane vesti